Život nakon 2025.

Osobno iskustvo prijelomnog trenutka u razvoju AI alata, trenutka kada njihove mogućnosti počinju mijenjati način rada

Mihael Giba, 20. veljače 2026.

Sustave temeljene na umjetnoj inteligenciji pratim i koristim od 2022. godine. Prvotna znatiželja pretvorila se u zabavno višegodišnje istraživanje raznih AI alata u besplatnim i plaćenim verzijama, od AI chatbotova poput ChatGPT-a, Perplexityja i Claudea, do text-to-image i image-to-image generatora vizualnog sadržaja i alata poput Midjourneyja, DALL-E i Runway ML. Među mojim prvim AI projektima bila je instalacija sustava Stable Diffusiona i treniranje modela s kolegama i studentima na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje radim, a završilo je svakodnevnim korištenjem chatbotova za jednostavne poslove poput prevođenja mailova, generiranja raznih tekstova, pa čak i ugradnje Google Workspace Apps Scripte za ChatGPT Gmail asistenta koji predlaže odgovore na e-mailove uz odgovarajući ton odgovora. Danas mi sve to izgleda kao davna prošlost, a period sa Stable Diffusion na APURI tijekom 2023. kao vremenski (i metaforički) pogled u renesansu. Iako je to tada bilo napredno, u usporedbi s današnjim AI alatima čini se neusporedivim.

Profesionalno se bavim multimedijskom umjetnošću, uz to razvijam razne web i interaktivne projekte, video igre za edukaciju i promociju, Android aplikacije. Praktički od fakulteta programiram. Bavim se i IoT uređajima za koje je potrebno pisati kȏd za prilagodbu rada tih uređaja unutar multimedijskih ili umjetničkih projekata. Premda  posljednjih godina koristim AI chatbotove za asistenciju kod programiranja, što je izuzetno ubrzalo proizvodnju kȏda i aplikacija, od prije nekoliko tjedana prestao sam pisati kodove. Razlog leži u AI-u.

Naime, iako je Codex izašao još u travnju 2025., a Claude Code u rujnu 2025, tim alatima sam se ozbiljnije posvetio tek krajem siječnja. Instalacija Claude Codea 31. siječnja 2026. za mene je bila apsolutna prekretnica. Instalirao sam ga prvenstveno na prijedlog kolege prof. Brajdića koji ga je do tada već dobrano testirao na svojim projektima. Claude Code je izuzetnom brzinom odradio prvi projekt, pa sam u roku od samo 3 dana imao završen online sustav za koji je obradio gomile podataka, uredio ih i formatirao za bazu, te napravio potpuno funkcionalnu web aplikaciju. Claude Codeu je uz moje vođenje za to trebalo otprilike 30 sati, a bez takvog alata ne bi mi ni palo napamet razvijati web aplikaciju (vjerojatno mjesecima) za privremen posao koji će se preko nje izvoditi u maksimalnom trajanju od dva mjeseca, jer bi sama izrada trajala duže od vremena korištenja. S Claude Codeom bila je brzo gotova, a vrlo vjerojatno će nakon korištenja završiti kao digitalni otpad jer će je tehnološki razvoj već pri sljedećoj uporabi pretvoriti u potpuno nepotrebni relikt.

Instalacijom Claude Codea prestao sam pisati kȏd za svoje projekte, no prava je prekretnica nastupila deset dana kasnije, u ponedjeljak 16. veljače i svega nekoliko dana nakon što je izašao Claude Opus 4.6 model. Toga ponedjeljka, usred općeg kaosa oko obaveza, putovanja u Rijeku, početka postava rada u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, te kuhanja ručka koji mora popodne dočekati djecu dok je supruga taj isti kaotični ponedjeljak provodila vani na vlastitim projektima, odlučio sam Claude Codeu dati zadatak da XR dio rada koji inače prezentiram na VR headsetu pokretanjem realtime WebXR aplikacije u browseru u fullscreen kiosk modu, pretvori u Android aplikaciju za VR headset. Claude Code je bio instaliran na mom novom laptopu na kojem još nisam stigao instalirati sve programe i SDK-ove koje inače koristim, i nakon par kratkih pitanja počeo je raditi. Kompilacija Android aplikacije zahtijevala je konfiguraciju kompletnog Windows razvojnog okruženja, što je uključivalo instalaciju Node.js-a, Java Development Kit-a, Android SDK alata te postavljanje sistemskih varijabli okruženja za Gradle build sustav, a Claude Codeu za to je trebalo nešto više od sat vremena, nakon čega je isporučio apsolutno funkcionalnu XR Android aplikaciju za moj headset. Kada sam ga pitao koliko bi meni trebalo vremena za to, procijenio je da bi trebalo sigurno cijeli radni dan, i bio je u pravu, možda je čak bio i preoptimističan.

Još prije ovog projekta dao sam mu pristup svojim Raspberry Pi uređajima i serverima, na koje može samostalno ažurirati kȏd direktno ili pushanjem na git, te sam kroz razne zadatke imao određeni uvid u njegovu samostalnost, isključivo kroz razgovor, bez copy-pastanja i bez potrebe za mojim direktnim kontaktom s kȏdom koji proizvodi. No ni to me nije pripremilo na ono što je uslijedilo, jer po prvi put u životu dogodilo mi se da je umjesto mene neki alat dovršio funkcionalni projekt dok sam ja bio zauzet potpuno drugim stvarima.

AI bloger s iskustvom u tehnološkom sektoru Jeff Seibert (2026) opisuje gotovo identično iskustvo. Navodi da od prosinca nije napisao ni retka kȏda, već kȏd umjesto njega piše Claude dok on diktira na engleskom. Uz opasku da danas može isporučiti više softvera nego ikad u životu, ali da je “stvar kojoj je posvetio cijeli život sada automatizirana.” Tu rečenicu razumijem u potpunosti, iz prve ruke. AI poduzetnik Matt Shumer (2026) ovaj prijelomni trenutak opisuje nešto dramatičnije, uspoređujući ga s trenutkom u kojemu shvatiš da ti je voda već do prsa. Kyle Corbitt (2026) je konkretniji i pragmatičniji te svima savjetuje ozbiljno korištenje plaćene verzije alata i njihovu integraciju  u stvarne radne tokove, jer biti prepoznat kao osoba koja najbolje koristi AI može osigurati profesionalnu relevantnost mjesecima ili godinama.

Samostalnost i brzina Claude Codea i Opusa 4.6 su zapanjujuće. Kao i drugi korisnici, Claude Code ne koristim isključivo za kodiranje, već i za razne druge zadatke na računalu. Izvršava ih mnogostruko brže od chatbotova, i to najčešće samostalno bez potrebe za uplitanjem čovjeka. To su prepoznali i u Anthropicu, pa su na platformi X s @claudeai računa još 9. siječnja objavili poziv korisnicima da objave što sve rade s njime. Boris Cherny, voditelj Claude Code tima u Anthropicu, u više je navrata govorio o tome kako korisnici Claude Code koriste za potpuno neočekivane stvari, daleko izvan programiranja, prepoznavši to kao trend. Ljudi su Claude Code koristili za sve, od planiranja odmora, izrade prezentacija i čišćenja inboxa, preko oporavka vjenčanih fotki s oštećenih diskova i praćenja rasta rajčica, pa sve do upravljanja pametnim pećnicama, poreznih prijava, dizajniranja uzoraka za pletenje i analize genomskih podataka. Upravo taj neočekivani „misuse‟ alata koji je bio namijenjen developerima doveo je Anthropic do razvoja Claude Coworka, verzije koja uklanja barijeru command-line sučelja i omogućava svima da koriste te mogućnosti za svakodnevne zadatke, a Cowork je napravljen u samo 10 dana, pri čemu je sam kȏd napisao Claude Code, što znači da je AI alat izgradio sam sebe u novi proizvod.

Razlog zašto je brzina izvršavanja zadataka u Claude Codeu toliko superiorna u odnosu na chatbot u browseru je arhitekturalan, Claude Code radi kao agentski alat u terminalu s pristupom cijelom datotečnom sustavu. Stoga, kad mu daš zadatak, on autonomno čita datoteke, piše kȏd, pokreće naredbe, ispravlja greške i nastavlja dalje, sve bez da čekaš između koraka da kopiraš, pasteaš ili ručno potvrđuješ svaki korak kao što moraš u browseru. U razgovoru s Claude Codem (Anthropic, 2026.) oko njegove brzine i efikasnosti rekao mi je da je cijeli workflow drastično efikasniji jer eliminira čovjeka kao usko grlo između koraka. Eliminira čovjeka, riječi za koje bi se rado uhvatili kritičari AI-ja jer zvuče provokativno, ali s druge strane samo opisuju sposobnosti ovog alata i modela točno onakvima kakve jesu.

Primjerice, Seibert (2026) piše da su AI utjecaji danas iskušani “potpuno neravnomjerno” i da će većina programera provesti cijelu 2026. programirajući kao i uvijek, osim u pojedinim džepovima gdje je nastupilo sasvim novo doba. Shumer (2026) podsjeća da su tehnološki radnici kroz ovaj preokret prošli prvi upravo zato da bi upozorili ostale, i ne nude predviđanja nego svjedoče o tome što se već dogodilo, u njihovim poslovima. Nisam nikad mislio da ću živjeti u razdoblju u kojem alati mogu samostalno, ili uz minimalnu potporu, izvršavati izuzetno složene zadatke, dok ja radim nešto drugo.

No, dok govorim o brzini, efikasnosti i oslobođenom vremenu, postoji dimenzija ovog fenomena koja se ne svodi samo na ubrzavanje posla i pisanje kȏda. Iako je ovaj tekst prvenstveno pisan kao osvrt na vlastito iskustvo koje nije proizašlo kao rezultat umjetničkog procesa, moram se osvrnuti i na umjetnost kojom se bavim. U multimedijskoj umjetnosti tehnologija ima važnu ulogu, a AI je već duboko integriran u alate i procese nastanka i prezentacije radova i projekata. AI umjetnicima može omogućiti upotrebu sustava za kojeg sami nemaju znanje, a za svakog stvaraoca otvara se i posve novi paralelni svijet u kojemu AI može služiti kao studio pun zaposlenih pomoćnika, šegrta i vježbenika. Taj razgovor u kontekstu AI-a tek počinje, ali počinje na tlu koje je već odavno pripremljeno.

Kriza izazvana novim tehnologijama u umjetnosti strukturalni je problem koji prethodi AI-u za više od stoljeća, a s njime redovito dolaze i proglasi o kraju same umjetnosti. Fotografija je trebala ubiti slikarstvo, film kazalište, televizija kino, a digitalna reprodukcija auru originala. Svaki put zajednica je morala redefinirati granicu između autorskog čina i instrumenta, i svaki put umjetnost je preživjela, preoblikovana, ali živa. Duchampovi readymadeovi, Warholov industrijski model produkcije, net art devedesetih i generativna umjetnost algoritamskih sustava bile su točke u kojima se taj pritisak ponavljao. AI tu nije diskontinuitet, nego ubrzanje već poznatog procesa.

S obzirom na brzinu kojom se ovi alati razvijaju, uvažiti ih, razumjeti i početi koristiti nije pitanje entuzijazma nego prilagodbe. Za koju godinu stagnacija u tom području neće biti neutralna pozicija, nego oblik neprilagođenosti koji će imati stvarne posljedice, i profesionalne i društvene. Svaka generacijska tehnološka promjena iznjedrila je novu vrstu funkcionalne nepismenosti za one koji su je ignorirali, a ova se od prethodnih razlikuje samo po tome koliko je brza i koliko malo prostora ostavlja za odgođene odluke. Nije riječ o tehnološkom optimizmu, nego o jednostavnoj kalkulaciji: oni koji razumiju što se događa i prilagode se imat će više izbora od onih koji to ne učine.

I za kraj još nešto za pažljive promatrače: na dnu Claude sučelja za sada stoji “Claude is AI and can make mistakes. Please double-check responses.” Kako kaže stara hrvatska poslovica, tko radi taj i griješi, i ja i Claude to potvrđujemo. No dok ja svake večeri odlazim na odmor, Claude nastavlja raditi, griješiti i učiti bez pauze. Jednog dana taj tekst u footeru će nestati i to će biti jedan od tiših, ali jasnijih znakova da smo prešli u novo poglavlje.

Slika 1
Pogled na izložbu Prisutnost. Autor rada: Mihael Giba, 2025., VN galerija, Zagreb, Hrvatska. Fotografija: Sanja Bistričić Srića.

————————————————————

Reference

Anthropic. (18. veljače 2026.). Brzina i efikasnost AI alata. [Generativni razgovor s UI]. Claude. https://claude.ai/chat/5aa50a68-f412-42e6-a5da-819bd3f77112

Corbitt, K. (16. veljače 2026.). A pocket guide to surviving the robot apocalypse. corbt.com. https://corbt.com/posts/a-pocket-guide-to-surviving-the-robot-apocalypse

Seibert, J. (12. veljače 2026.). Thoughts on AI: AI is compressing timelines and changing the nature of work in ways that break our intuitions. jeffseibert.com. https://jeffseibert.com/posts/thoughts-on-ai/

Shumer, M. (9. veljače 2026.). Something big is happening. mattshumer.com. https://shumer.dev/something-big-is-happening